nebo i ptice…

volim da se sjecam djetinjstva… bilo je super… ne smijem se zaliti. bila je to druga drzava, sva ta euforija djelovala je pozitivno (ali to je druga prica).. . volim se sjecati, jer sam samo tada imao ono odusevljenje zivotom. postojala je neka hemija, u grudima neka cudna osjecanja, ljubav.. prema svemu, cini mi se… dusa i tijelo neoptereceni  i neuprljani stvarima koje zivot donosi. covjek je bice stvoreno da voli, to se vidi po djeci… djeca su naivna, svemu se raduju, svakome vjeruju..(joj smijesno, ali naumpade mi stih Dine Merlina – "da li smo rodjeni zli, ili smo u putu to postali").

iskustvo i pamet budi zlo u ljudima… ali mozda nismo svi zli..mozda smo samo plasljivi. vremenom postajemo zli, kada se u nama nakupi dovoljno mrznje, tj. kada ljudi istresu svoje smece u nas… i tako u krug…

covjek je stvoren da voli…ali vremenom sve manje voli, vremenom postajemo nepovjerljiva mrzovoljna cudovista…

zato se volim sjecati djetinjstva… kada su nebo i oblaci, proljece, ptice, jesen, He-Man, Paja Patak…. bili dovoljan razlog da zivim. niti sam trazio smisao u tome, niti sam sta shvatao..jednostavno sam volio.

..

Komentariši